Čovjek ima sedam čula: čulo vida, sluha, dodira, mirisa, ravnoteže (vestibularno čulo), čulo pokreta (proprioceptivno čulo) te čulo okusa.
Naša čula nam pomažu da pomoću senzoričkih sistema primamo informacije iz vanjske okoline. Informacije se pretvaraju u nervne impulse, putuju do našeg mozga gdje se obrađuju. Naš mozak na osnovu toga osmišljava reakcije na određenu situaciju. Ukoliko reakcije stvaraju ugodan osjećaj, taj nam osjećaj služi da svoje ponašanje, misli i ideje prilagodimo očekivanjima iz okoline i reagujemo na svrsishodan način, prilagođavamo vještine koje nisu dovoljno usvojene a smisleno usvajamo nove vještine i znanja. Nova pozitivna iskustva potiču stvaranje novih neuronskih veza što dovodi do viših razvojnih oblika ponašanja. Sve navedeno znači senzorna integracija.
Kod većine ljudi ovaj proces se odvija po pravilima i automatski. Međutim, ukoliko dođe do problema u ovom procesu, stvaraju se poteškoće u svakodnevnom funkcionisanju i mogu nastati mnoge negativne posljedice. Nekada se desi da smo na nekom čulu previše osjetljivi ili nedovoljno osjetljivi, te se to odražava na sposobnost prilagođavanja na vanjske podražaje. Pravilno funkcionisanje sedam čula predstavlja temelj cjelokupnog učenja. Kao posljedica toga, javljaju se teškoće u socijalizaciji, slaba emocionalna kontrola, nedovoljno razvijen tonus mišića, poteškoće sa ravnotežom, loša adaptivna reakcija itd.
